Zahvaljujući ulozi koju je imala Pula kao glavna ratna luka Austrougarske monarhije i drugi po veličini garnizon u austrijskom djelu Monarhije, u njoj su početkom 20. Stoljeća pripadnici vojnog staleža činili otprilike jednu četvrtinu gradskog stanovništva (1900. ukupni broj stanovnika bio je oko 36.000), grad bilježi značajan razvoj. U skladu sa austrijskom tradicijom, veliki broj viših časnika bili su pripadnici visoke aristokracije i plemstva. Za njih, kao i za pripadnike njihovih obitelji i istaknute zaposlenike Mornarice osnovana je Udruga Marinekasinoverein. Kako navodi literatura, u Puli je još davne 1865. godine bio osnovan odbor kao začetak buduće udruge koji je 1870. godine dobio i svoj Statut. Građanska osoba mogla je postati članom na osnovi tajnog glasovanja, a na prijedlog dvojice članova, Udruga – Marinekasinoverein 1870. godine broji 305 redovnih članova, a 1913, godine 1420 članova i 420 sudionika. Njezin je predsjednik bio G. Freiherr von Meyern Nohenberg. Zadaća udruge bilo je poticanje društvenosti i duhovnog života članova kao i pomorsko znanstvenih spoznaja, priređivanje glazbenih i kazališnih večeri te organizacija nastave plesa. Udrugu su činili počasni članovi, članovi (časnici i dočasnici) i sudionici. Posjećivali su ju i poznati poput cara Franje Josipa I., Karla I. Austrijskog, njemačkog cara Wilhelma II… Skladatelj Franz Lehar jedno je vrijeme vodio vojni orkestar. Početkom osmog desetljeća 19st., na prijedlog admirala Wilhema von Tegetthoffa, Mornarica kupuje, od građevinskog poduzetnika Pietra Ciscuttija, zemljište na lokaciji “Orto di buso”, za 16.999 forinti i prema projektu munchenskog arhitekte Friedricha Adama i inženjera Theodora Kailera gradi velebnu zgradu mornaričkog kluba – Marine Kasino’. U ulici – Via Barbacani usred perivoja s zelenim bambusima, tujama, omorikama i oleandrima 2. svibnja 1872. godine svečano je otvoreno novo sjedište društvenoga i kulturnog života grada. Satnik, J. Lehnert ističe da je za izgradnju utrošeno 120.000 zlatnika koje su članovi “…dali dobrovoljno, a djelo-mično pribavili zajmovima..” te da su prostorije uređene po uzoru na engleske klubove. Zgrada je bila zatvorenog tipa te je Mornarički kazino ubrzo postao okupljalište tadašnje pulske elite, odnosno časnika, svećenika, stručnjaka čiji je rad bio povezan uz mornaricu Austro-Ugarske Monarhije. Bio je to prostor u kojem su se održavala stručna predavanja, ali i zabavne plesne večeri, glumačke predstave te koncerti.